Klasik ili krah?
„Love Actually“ („Ustvari ljubav“) jedan je od najpoznatijih božićnih filmova u poslednjih 20 godina. Dok ga neki obožavaju i nazivaju klasikom, drugi ga smatraju problematičnim i ne podnose. Pokušajmo razumjeti zašto.
Generacija Z i nova perspektiva
U svijetu gdje je svaka scena pod mikroskopom, mladi gledatelji, posebno generacija Z, kritiziraju film zbog, kako oni kažu, nemorala i zastarjelih prikaza ljubavi. U središtu radnje je deset različitih ljubavnih priča s popularnim glumcima poput Hju Granta i Eme Tompson. Iako ljubavna poruka zvuči bezazleno, scene koje su nekad bile šarmantne sada su, prema mišljenju nekih, neprikladne.
Kritika i kontraverze
Jedna od glavnih kritika dolazi zbog Markove opsesije Džulijet, koju nikada nije ni upoznao. Takođe, u filmu se pojavljuju i likovi sa stereotipima koji nisu više u skladu s današnjim društvenim normama. Režiser Ričard Kertis priznaje da mu se ne sviđaju neki zapleti i da je film zastario.
Scena koja se pamti
Ono što je posebno upečatljivo jeste scena u kojoj Ema Tompson plače zbog prevare svog supruga. Mnogi smatraju da je ovo jedna od njenih najboljih izvedbi, koja otkriva duboku emociju, iako je film okružen kontroverzama.
O trenutku refleksije
Kritike ne dolaze samo od publike, već i od Kertisove vlastite kćerke, Skarlet, koja ga je suočila s pitanjem o zastupljenosti žena i neprikladnim šalama o debljini. Njene riječi pokazuju kako se percepcija filma mijenja kroz generacije.
Za kraj: voljeli ili mrzili, uvijek se gleda
Ne možemo poreći da, bez obzira na sve njegove nedostatke, „Love Actually“ ostaje film koji se s radošću gleda svake praznične sezone. Možda nije savršen, ali nudi pogled na različite aspekte ljubavi i međuljudskih odnosa, što ga čini vrijednim za raspravu.
