Uvod u „Love Actually“
„Love Actually“ („Ustvari ljubav“) jedan je od najpopularnijih božićnih filmova u posljednjih 20 godina. Iako ga neki smatraju pravim klasikom, drugi ga otvoreno kritiziraju. Ova suprotnost u percepciji često dolazi od mlađe generacije, posebno generacije Z, koja na film gleda s distanciranjem i smatra ga pričom o nemoralu.
Osnovna tematika filma
Film prati deset različitih ljubavnih priča sa zvjezdanim castom koji uključuje Hju Granta, Emu Tompson, Alana Rikmana, Kolina Firta, Lijama Niesona i Kiru Najtli. U uvodnoj rečenici, režiser Ričard Kertis izražava optimizam: „Čini mi se da je ljubav svuda oko nas…“ Ipak, mnogi smatraju da ovaj film postavlja problematične temelje u svojoj pripovijesti.
Kritike i kontroverze
Neki kritičari ističu da su određene scene iz 2003. godine „neprijatne za gledanje“ danas. Primjerice, Markova opsednutost Džulijet (Kira Najtli) pokreće ozbiljna pitanja o granicama ljubavi i prijateljstva. Također, ponašanje likova i njihovi međusobni odnosi često se vide kao zastarjeli koncepti, što je priznato i od strane samog režisera.
Pokušaji da se opravda film
Tijekom posebnog emisije povodom 20. godišnjice filma, režiser Kertis i glumci su raspravljali o svojim iskustvima. Kertis priznaje: „Ne sviđa mi se neki zaplet i osjećam se nelagodno zbog nedostatka raznolikosti u filmu.“ Ovaj otvoreni pristup samo dodatno otvara vrata raspravama o zastarjelim ljudskim vrijednostima prikazanim u filmu.
Perspektiva savremenih kritičara
Džesi Tompson za The Independent ističe: „Film se čini čudnim u našem hiperciničnom dobu društvenih mreža“, navodeći da su poruke filma, koje su nekada bile inspirativne, sada često ispod nivoa ozbiljnosti. Kritike se također tiču i načina na koji se likovi predstavljaju, s naglaskom na to da su sve vezne priče heteroseksualne, a nedostaje raznolikost među likovima.
Reakcije iz porodice Kertis
Nedavno, kćerka režisera, feministička autorica Skarlet Kertis, iznijela je svoje stavove o zastupljenosti žena i prikazima debljine u filmu. U jednom od svojih nastupa naglasila je: „Ne mislim da je tvoj film namjerno zlonamjeran, ali svakako odražava nepažljivost svog vremena.“ Ove primjedbe samo doprinose jačanju diskusije o tome kako bi filmovi trebali napredovati zajedno s društvom.
Zaključak: Klasik ili ne?
Bez obzira voljeli ga ili ne, „Love Actually“ ostaje film koji će se gledati svake godine. Problematičan, ali i s ljubavnom porukom, ovaj film nas uvijek vraća na razmišljanje o ljubavi u svim njenim oblicima. Čini se da će kontroverze oko njega trajati još dugo, a svaki susret s filmom otvara nove mogućnosti za raspravu.
