Jedni ga smatraju klasikom, drugi ga – ne podnose! Zašto „Love Actually“ važi za najomraženiji praznični film?

profimedia-0043178139-1024x778-3

Klasična božićna romantika ili problematičan narativ?

„Love Actually“ (poznat i kao „Ustvari ljubav“) postao je neizostavni dio božićnog repertoara u mnogim domovima širom svijeta. Ovaj film, koji spaja deset različitih ljubavnih priča, od 2003. godine privlači pažnju i izaziva podijeljena mišljenja. Dok ga neki obožavaju, drugi ga ne mogu smisliti. Što točno izaziva toliko oprečnih stavova?

Popularnost među generacijama

Neki smatraju „Love Actually“ neizostavnim prazničnim klasicom, no mlađa generacija, posebno generacija Z, ga doživljava kao reprezentaciju nemorala. Naša analiza pokrikne pitanja koja su toliko važna za današnje društvo. Zašto je ovaj film, iako puni ljubavi, s vremenom postao izvor kritika, posebice zbog svojih zastarjelih prikaza?

Životne lekcije kroz komediju

Film nas poziva da razmislimo o različitim aspektima ljubavi – od prijateljskih do romantičnih veza. Ipak, dok neki likovi prikazuju duboke emocionalne sukobe, drugi su jednostavno zapleteni u problematična ponašanja. Uloga Hju Granta kao premijera, na primjer, često se smatra simpatičnom, dok Markovo (Endru Linkoln) ponašanje prema Džulijet (Kira Najtli) izaziva nelagodu kod gledatelja.

Kritike i analize

U nedavnoj emisiji povodom 20. godišnjice filma, “The Laughter & Secrets of Love Actually: 20 Years On”, mnogi od glavnih glumaca, uključujući Hju Granta i Emu Tompson, ponovno su preispitali gruntnosti i kontroverze filma. Grant se zapitao: „Kada pišem o ljubavi, to i mislim“. Međutim, kako je Ema Tompson istaknula, u današnjem hiperciničnom dobu, film koji se oslanja na romantiziranu sliku ljubavi može biti ispod kritike.

Društvene promjene i utjecaji

Jedna od gorućih tema je nedostatak raznolikosti u filmu. Režiser Ričard Kertis priznao je zastarjelost nekih njegovih zapleta, kao i imerziju prezasićenog muškog pogleda. Osim toga, feministička autorica i Kertisova kćerka, Skarlet Kertis, otvorila je diskusiju o menadžmentu žena u filmovima svog oca, naglasivši kako njegove šale više nisu u skladu sa savremenim normama.

Zaključak: Klasicizam ili odbačenost?

Pa, kakvu poruku „Love Actually“ nosi? Iako su mnogi složni da film sadrži problematične elemente, čini se da je pravi ukazatelj u tome što četiri decenije nakon njegovog nastanka, i dalje uživamo u njegovoj romantici. Bio on klasičan ili zastarjeli, jedno je sigurno – svake zime, kao da ga ponovo otkrivamo.