Stiven King i njegov kontroverzni roman
Stiven King, bez sumnje jedan od najpoznatijih i najuticajnijih pisaca savremene književnosti, tokom svoje karijere je stvorio brojne horor, triler i fantastika romane koji opčinjuju čitaoce širom svijeta. Ipak, jedna njegova knjiga, Rage (Bes), koju je objavio 1977. godine pod pseudonimom Ričard Bahman, izaziva posebnu pažnju. Ovaj roman prati srednjoškolca koji u svojoj školi čini stravično zlo – ubija nastavnika i uzima svoje drugove kao taoce.
Povlačenje knjige iz prodaje
Iako je Rage isprva doživio solidan uspjeh, tokom 80-ih i 90-ih pojavili su se alarmantni slučajevi nasilja u školama koji su pokazali povezanost s ovom knjigom. Uznemirujući prelomni trenutak dogodio se 1997. godine, nakon masovne pucnjave u Kentakiju koju je izvršio srednjoškolac Majkl Karneal. U njegovom ormariću pronađen je primjerak Rage, što je natjeralo Kinga da razmisli o uticaju svoje knjige.
Reakcija Stivena Kinga
Godine 1999. tokom bibliotečke konferencije u Vermontu, King se oglasio o ovom pitanju: „Ne mogu sa sigurnošću da tvrdim da je Majkl Karneal pročitao moj roman Rage, ali mediji su objavili da je kopija knjige pronađena u njegovom ormariću. Incident sa Karnealom bio je dovoljan za mene da zahtijevam da se ta prokleta knjiga povuče iz štampe.” Ova izjava otkriva duboku zabrinutost autora o mogućim posljedicama njegovog djela.
Uticaj medijskog sadržaja
King nije stajao samo na ovom incidentu. On je dalje obrazložio svoje stavove, ukazujući na teške posljedice koje medijski sadržaj može imati na mlade ljude. „Da li mislim da je Rage možda naveo Karneala ili nekog drugog emocionalno nestabilnog mladića da posegne za oružjem? To je važno pitanje.“ Njegova duboka promišljanja o ovoj temi dodatno su naglašena njegovim priznanjem o ličnom osjećaju olakšanja kada je odlučio da povuče knjigu iz prodaje.
Zašto je Rage u potpunosti nestao?
Unatoč potencijalnoj kultnoj vrijednosti koju Rage može imati među ljubiteljima mračnih psiholoških trilera, danas je gotovo nemoguće pronaći ovu knjigu. King se odrekao svog dela kako bi prekinuo vezu između svoje fikcije i stvarnih tragedija, čime je postavio važna pitanja o odgovornosti umjetnika i uticaju njegovog rada na društvo.
