Tiha smrt Alexa Prettija: Zašto je muzička zajednica ostala nijema?

ice-veteran-country-music

Uvod u tragediju

U gradu Nashvilleu, dok su ulice bile zamrznute od ledene kiše, stigla je pomalo tragična vijest. Alex Pretti, 38-godišnji medicinski radnik koji je brinuo o veteranima, izgubio je život na ulicama Minneapolisa. Ovo nije samo još jedna vijest; to je događaj koji bi trebao izazvati snažne reakcije u muzičkoj zajednici, osobito među onima koji se deklariraju kao prijatelji veterana.

Kratka biografija Alexa Prettija

Pretti je radio kao intenzivni hispitalac u VA (Veteran Affairs) centru u Minneapolisu, gdje je svojim pacijentima, često veteranima s traumama i ozbiljnim zdravstvenim problemima, pružao podršku i njegu. Mnogi su ga opisivali kao predanog i brižnog profesionalca koji je svojim pacijentima bio velika podrška u teškim trenucima. “On je bio osoba koja je zaista brinula o onima koji su se borili za našu slobodu,” izjavila je Jean Trebus, čiji je otac bio veteran Vijetnamskog rata.

Muzička industrija u tišini

Unatoč Prettijevom heroizmu i tragičnom ishodu, muzička zajednica, posebno country izvođači, ostali su nijemi. Ovaj žanr obično ponosno ističe podršku veteranima i vojsci, ali pitanje koje se postavlja jest: zašto šutnja nakon jednog tako značajnog gubitka? Zvuči gotovo nelogično da umjetnici poput John Richa, Lee Greenwooda ili Jasona Aldeana, koji često ističu svoj angažman prema veteranima, nisu našli za shodno da osude ovu tragediju.

Prava i obaveze muzičkih idola

Muzička industrija često koristi vojnu tematiku kao dio svoje strategije brendiranja. U ovom trenutku, kada je potrebno pružiti podršku porodici Alexa Prettija i pozvati na promjenu, tišina se nameće kao velika sramota. “Ako se ne oglašavaju u situacijama poput ove, postavlja se pitanje koliko im je stalo do poruka koje šalju svojim fanovima”, primijetila je jedna lokalna aktivistica.

Širenje disonance u zajednici

Osim što je Pretti bio njegovatelj veterana, bio je i legalni vlasnik oružja, što dodatno komplikuje ovu situaciju. Da li to znači da bi njegovo ubistvo trebalo biti predmet interesa za one koji se bore za prava vlasnika oružja? Očigledno, trenutna tišina mnogih umetnika koji se obično izjašnjavaju o ovim temama može se shvatiti kao propuštena prilika da se iskaže prava podrška i sjećanje na njega.

Zaključak – Vrijeme je za akciju

Alex Pretti nije samo još jedna žrtva. Njegova smrt je poziv na buđenje muzičkoj zajednici da preuzme odgovornost i angažuje se. Ako žele biti glasnici promjena, sada je vrijeme da stanu uz svoje vrijednosti i pokažu podršku onima koji su ih kroz svoju muziku ispunili ponosom. Moramo se zapitati: hoćemo li, kao zajednica, dopustiti da njihova šutnja postane naša norma?

Serija pitanja o budućnosti i ulozi muzike u društvu ostaje otvorena. Hoće li muzička zajednica pronaći svoju savjest i progovoriti?