Uvod u horor priču
Nova sezona Netflixove hit antologije Monster fokusira se na jednu od najzloglasnijih figura američkog kriminala – Eda Gina. Unatoč tome što je serija odmah zauzela drugo mjesto na listi najgledanijih, s nevjerojatnih 12,2 miliona pregleda u prvoj sedmici, reakcije su prilično podijeljene. Dok gledaoci smatraju da je serija mračna, uznemirujuća i provokativna, kritičari je ocjenjuju kao veoma lošu.
Istinita priča o zločinu
Serija Monster: The Ed Gein Story donosi fascinantnu, ali i zastrašujuću istinu o Edu Ginu, koji je poznat po svojim grotesknim zločinima, uključujući iskopavanje grobova i pravljenje odjeće od ljudske kože. Ova mučna priča inspirisala je klasične horor filmove poput Psycho i The Texas Chainsaw Massacre.
Kontroverza i kritike
Na platformi Rotten Tomatoes, serija se može pohvaliti samo 20% ocjene kritike, dok ocjena publike iznosi 54%. Ovakav raskorak sugeriše da je tema izuzetno kompleksna i da zahtijeva dublje razmatranje. Čarli Hanam, koji igra Eda Gina, za The Hollywood Reporter je istakao:
„Nadam se da će ljudi koji je kritikuju zapravo sesti i odgledati. Sve je rađeno s iskrenom željom da se ispriča priča – što iskrenije moguće.”
Prikazivanje mentalnih bolesti
Kreatori serije su težili da prikažu Edovu borbu sa mentalnim bolestima, posebno nedijagnosticiranom šizofrenijom. Ova perspektiva otvara pitanja o psihološkom stanju jednog od najpoznatijih ubica u američkoj istoriji.
Kritika društva
Jedna od najzapaženijih scena je trenutak u kojem se Ed obraća direktno gledaocima, izazivajući ih da razmisle o tome ko je pravi monstrum – on ili društvo koje konzumira njegovu priču. Ovu ideju dodatno je pojačao Hanam:
„Ko je pravi monstrum? Ed Gin, koji je bio zlostavljan, ili Holivud, koji njegovu priču pretvara u zabavu?”
Zaključak: Čemu nas uči ‘Monster’?
Unatoč različitim kritikama, Monster: The Ed Gein Story je podstaknuo važnu diskusiju o granicama umjetnosti, empatije i fascinacije zločinom. Ova serija nas tjera da preispitamo svoje vlastite reakcije na horor i zločine. Da li je to što nas privlači u ovakvim pričama samo jednostavno zanimanje, ili je dublja psihološka potreba za razumijevanjem mračnih aspekata ljudske prirode?